Robotika za djecu: nacionalne politike i inicijative u tri europske zemlje

Abstract

This article explores the issue of introducing children between six and ten years of age ‎to robotics and investigates the use of robots in schools and in extracurricular activities. The central ‎questions are 1) whether and how the introduction of robotics is addressed in political strategies and‎ educational policies (RQ1), and 2) what the main actors in the introduction of robots in educational‎ settings are (RQ2). Therefore, a pilot study in three European countries (Austria, Lithuania, Romania)‎was conducted, which included an analysis of national policy strategies, as well as interviews with three‎ stakeholders per country. The article illustrates the specificities of the investigated countries presented as ‎case studies and discusses them in a comparative way. The findings show that the investigated countries’‎ educational policies aim at mirroring the Digital Agenda for Europe and that two opposite approaches ‎to implementation of robotics (bottom-up vs. top-down) can be identified.‎Ovaj članak istražuje upoznavanje djece u dobi od šest do deset godina s robotikom te ispituje‎ upotrebu robota u školama i izvannastavnim aktivnostima. Središnja pitanja su 1) je li uvođenje robotike ‎obuhvaćeno političkim strategijama i obrazovnim politikama i na koji način (RQ1) te 2) tko su glavni‎ akteri uvođenja robota u obrazovno okruženje (RQ2). Kako bi se odgovorilo na ova pitanja, provedena ‎je pilot studija u tri europske zemlje (Austriji, Litvi i Rumunjskoj) koja je uključivala analizu nacionalnih ‎policy strategija, kao i intervjue s po tri dionika u svakoj zemlji. Članak ilustrira specifičnosti istraživanih ‎zemalja prezentirane kao studije slučaja, raspravlja o njima i međusobno ih uspoređuje. Nalazi pokazuju ‎kako obrazovne politike u analiziranim zemljama imaju za cilj preslikati Digitalnu agendu za Europu ‎te da se mogu identificirati dva suprotna pristupa implementaciji robotike, odozdo prema gore i odozgo ‎prema dolje.